Prošlog ponedjeljka imala sam misiju. Trebao mi je grill (bubreg) za BMW, a rijedak model. Nazvala sam nekoliko prodavača auto dijelova. Kao što sam i očekivala, nitko ga nije imao na skladištu. Vrijeme čekanja? Frustrirajućih 7-10 dana. Ok. Razumijem, rijedak je model, no nitko ne voli dugo čekati.
Dakle, napravila sam ono što uvijek radim—pretražila sam internet uzduž i poprijeko. Nakon ozbiljnog pretraživanja, pronašla sam dobavljača, nedaleko od mene. I sada dolazi ono najbolje: otkrila sam da lokalni prodavači auto dijelova nabavljaju svoje dijelove upravo od tog dobavljača. I ne samo to, nego sam saznala i koliko ti prodavači podižu cijene. S tim znanjem u rukama, počela sam se pitati—zašto bih naručivala od prodavača kad mogu ići direktno do izvora?
Kako bih pokrila sve mogućnosti, poslala sam e mail jednom od prodavača u nedjelju, samo da vidim mogu li nabaviti dio. Do utorka mi nisu odgovorili, a u odgovoru je stajalo da imaju dio na skladištu. Zbunjeno sam im odgovorila, podsjećajući ih da su mi preko telefona u ponedjeljak rekli da nije dostupan. Odgovor? “Oh, to je bila pogreška.” Pogreška koja ih je gotovo koštala prodaje.
Sada, da li da kupim od njih? Naručim direktno od dobavljača? Možda sam već to učinila.
Cijelo ovo iskustvo me natjeralo na razmišljanje—da su imali softver u oblaku poput Odoo-a, s mogućnošću provjere stanja skladišta u stvarnom vremenu na svojim mobitelima, kupila bih taj dio u ponedjeljak ujutro bez oklijevanja. Rekli su mi da je to rijedak dio s malom potražnjom, ali to nije isprika za gubitak prodaje, i sad će im možda stajati na lageru tko zna koliko dugo.
Dakle, koja je bolja opcija? Gubitak prodaje zbog zastarjelih informacija ili imati sustav koji vam daje sve poslovne podatke koji su vam potrebni, gdje god i kad god ih trebate? Čini se da je izbor očit, zar ne?